02.12.2006., subota
ne žuto nego livada krumpirište.
get addicted. hooked on adicts? uvijek :)
blink 182. pa pozer. ne, šminker, jel ivana? to sam ja :) objašnjenje: jednako zakrpan rajf i hlače.
pukla mi je torba. tjedno šivanje se pretvorilo u svakodnevno, ali sada je više ništa ne može spasiti. zaslužena mirovina. sada imam žuti ruksak. baš mi je žuti.
natjerala me majka da isprintam vozni red autobusa. tako da ne kasnim u školu. primjetila je da kasnim. ali ja krećem na vrijeme. uvijek.
teta žanička mi je dala naljepnicu. profesorica hrvatskog jezika. jer ja njoj crtam po testovima sa šarenim kemijskama. ali i dalje me plaši kad je prvi sat i pokušavam spavati, a ona neprimjetno kopa po mojoj pernici i odjednom se zadere. ali anđelika je medoru rekla JA TE VOLIM! anđelika + medoro! ona je MODERNA ŽENA! uzela je stvar U SVOJE RUKE! a!
najbolje mi je bilo kad je rekla: JA NE ŽELIM BITI STARA LUDA BABA!
ili ono: vi mislite da ja nisam normalna, jelda?
XD
my brain is stuck from shooting glue
Ramones - Carbona not glue
dobro je. još 15 dana škole. još malo. pokušavam prizvati snijeg. uspjet ću tako mi masene koncentracije i gustoće naseljenosti južnoafričke republike!
Cheese tomato man, happy little man
Cheese tomato friend, crazy little man
And he was sitting on the bench
with a pie on his head
Adicts - Cheese tomato man
29.11. je datum koji će moj ocat zapamtiti. tada nisam upalila zlu mašinu. kompjuter. skoro je skrenuo s ceste kad sam mu rekla. bili smo u autu, duh XD
trčim brže od rana XD
pa dobroo
zovu me prijedlozi s akuzativom i ablativom. hm.
ah, who cares, idem ja van, moram slikati rana. i vrt. i svašta. slik slik. mwaha! ž.
|
- 11:57 -
Očem reči ja! (9) -
23.11.2006., četvrtak
šuti dok prichas!
ran. volim kad pristojno sjedne kraj pumpe i cheka da mu dam vode. i volim kad ljudi prolaze ulicom i stanu da ga vide i dive se kako je predivan, kako me sluša i sve to tako.
jela sam jucher sušene banane. i jako su tvrde. ali mojim zubima nitko ništa ne može. jednom prigodom, trchechi za frizbijem u velikoj želji da ga uhvatim nisam primjetila da silazim s nogostupa na cestu i pala sam. pala sam ne dochekavši se na ruke jer su one bile ispružene u zraku za frizbijem. pala sam na zube XD doslovno. ali nije mi ništa bilo.
znam da vas to jako zanima. moj život je neizmjerno zanimljiv. i volim sarkazam, to isto.
i onda nam tramvaj jucher nije trubio. život nije fer.
chujem kako se dijete kat ispod veseli i glasno sluša i pjeva. štrajk je, djeca se odmaraju i zabavljaju, a nas je umrkvio hrvatski. i sve ostalo. da.
na odvikavanju sam od opsesivnog ponavljanja chestice potvrde. stalno govorim da.
"prestat chu stalno govorit da. hochu. da."
tesko je.
tu sad stoji moja Majka pored mene. s nožem u ruci.
i naranchom isto, ali to je manje važno. zapravo, ona tu stoji jer cheka da ugasim kompjuter. jer sam u kazni. jer sam jako zlochesto dijete. ali cijeli dan nisam bila na kompjuteru. ali stvarno. i to je jako jako jako jako jako jako jako jako (jeste shvatili?) velika stvar za mene. jako. i onda
... zaboravila sam sto sam htjela reci. kapacitet mog mozga je misterij. ne postoji tako veliki negativan broj.
digresija(iako, pitam se, je li to digresija? ionako nema jedne, glavne teme i ništa nije povezano. digresija je ovdje relativan pojam. ili ne.):
pitanje na milijunasu "koji od ovih gradova se nalazi u istochnoj hercegovini".
mama "marija, kolko imaš iz geografije, jel znaš ovo?"
"ne, mi samo radimo kolika je stopa smrtnosti novorodjenchadi u afganistanu"
znaš što. chovjek se s vremenom navikne na to da je chudan. i ne obazire se više kad kaže "stvorenje" umjesto "strpljenje" ili ima teške napadaje smjeha na neprimjerenim mjestima koji neochekivano dugo traju i završavaju ili izbacivanjem iz razreda ili zabrinutim pogledima ljudi koji te okružuju. ali kad ti ocat svaki dan govori da si chudna i nenormalna onda je to zabrinjavajuche. jer, kako se još nije naviknuo? hm.
ovaj, da. ne. da. ne. da. ne. da.
aaaaaaaaaaaaaa!
|
- 19:31 -
Očem reči ja! (9) -
19.11.2006., nedjelja
papriko moja, sretnih ti 8 mjeseci života!
ne znam više koji mi je ovo blog.
ali!
ovo ne smatram blogom. tu chu pisati gluposti. znachi ono što mi je u glavi.
snijeg. Božich. snijeg. zatrpana lora. Bech. snijeg. nika se zabija u ljude na klizanju. gruda. šal. benettica se ne vidi u velikoj zimskoj jakni. snijeg. klizanje. crveni nos. bor. snijeeeeeeeeeeg.
neki dan mi je ispušni plin prijevoznog sredstva zvanog automobil imao miris po salami. a taj sam dan provela uvjeravajuchi Djoru da nemam problema. ne mogu ni sama sebe uvjeriti u to. snijeg.
volim gilmorice.
idu mi na živce mnogochetinaši.
opet me mama zove na veceru. kolko mi puta na dan jedemo?!
klizanje. opet opet.
božich božich!
have yourself a merry little christmas NOW
istraživanja su pokazala da su vrlo rijetka djeca izmedju dvanaeste i trinaeste godine koja chitaju knjige ili koja idu u kazalište.
uglavnom su pred televizorom, kompjuterom.
tsk tsk
ajmo svi mrš u knjižnice! chitajte!
|
- 17:25 -
Očem reči ja! (12) -
|
